Kad Tito iz Zenice ode u politiku: Nakon 49 žena, želi u politiku

Sve je više Roma u Zenici koji smatraju da zaslužuju bolji tretman. Popularni Tito nakon 49 žena, želi u politiku, a Oslobođenju je bio vodič u naselju Radakovo. Godinama se Romi u naselju Radakovo nedaleko od Zenice nadaju da će im smještaj u trošnim drvenim barakama biti privremeni. Na prvi pogled izgleda kao da imaju krov nad glavom. Trude se, istina neko više, neko manje, da sve izgleda pristojno, a ustvari barake umjesto na dom, više liče na neko privremeno sklonište.

Zidovi su šuplji, krovovi prokišnjavaju, mokri čvorovi uglavnom nisu adekvatni, a struje ima, ko plati ili ko se snađe. Niko ne zna tačno koliko ih živi u barakama, a oni koje smo zatekli tvrde da ih ima više od 100. U Zenici se grade stanovi za Rome, biće ih i u Radakovu, ali većina ne gaji nadu da će preseliti jer, kažu, moraš imati keš da bi došao na spisak.

Pet, šest hiljada maraka koliko im pojedinci traže da bi dobili stan, za devetoročlanu porodicu Burdalić je samo san. Niko ne radi, uglavnom zarađuju sakupljajući željezo, a priznaju, ponekad se i prosi.- Imam sedmero djece. Muž ponekad donese 10-20 maraka kada proda željezo. Zaradi se nešto i na ulici, ali nema ovdje narod para. Bude dana da isprosim svega 20 feninga ili dvije marke, kupiš hljeba i dobro je, priča nam trudnica koja kaže da je dovoljno da je zovemo po prezimenu Burdalić.

Šuplji zidovi

U vrijeme naše posjete cijela porodica bila je smještena kod njene sestre jer je baraka u kojoj žive prokisla. Na raspolaganju imaju dvije prostorije, tijesno je jer ih je puno, a i kada se vrate neće biti bolje. U prokisloj baraci na raspolaganju je jedna prostorija i wc samo za nuždu.- Koliko je, toliko je, ali samo da ne kisne. Sad je ljeto pa je sve lakše, za nevolju može se i napolju spavati. Šta ću sa zimom, vidi djece, a još jedno na putu, kaže Burdalić za Oslobođenje.

Tvrdi da od romskih organizacija za sada nije imala nikakvu konkretnu korist.- Ovi naši predstavnici traže da plaćamo članarinu, uzeli su mi 70 maraka da mi srede struju i vodu. Ništa uradili nisu, a pare ne vraćaju. Stanu se i ne nadam, otkud mi tolike pare, priča Burdalić.

Iz obližnje barake nam sredovječni muškarac dobacuje da stanove dobivaju samo oni što imaju. Tvrdi da su neki već i prodali stanove koje su dobili. Njegova baraka je prostranija iako žive samo on i žena. Imaju dvije prostorije, a namještaja nedovoljno i za jednu. Prozračno je jer ima dovoljno rupa na zidovima da se prozori i ne moraju otvarati.- Sve je šuplje, jarane moj. Nemam struje, samo za jedne sijalice, i to sam uzeo od komšinice. Žena mi je šećeraš, niko ništa ne pomaže. Što zaradim na otpadu, to mi je, rekao nam je Ismet Seferović.

U Radakovo nas je doveo njegov prezimenjak po imenu Taib, poznatiji kao Tito, ili zenički don Žuan, koji se, kako tvrdi, ženio 49 puta. Odlučio je da se počne baviti politikom. Kandidovao se za Općinsko vijeće jer, kaže, želi biti istinski predstavnik Roma.- Mene svi znaju, stalno sam na pijaci, snalazim se. Ali ja zarađujem pošteno i ne želim varati i uzimati pare od moje braće. Nama ne treba mnogo, ja sam harmonikaš, i to dobar, i uvijek kažem jedi, pij, veseli se, na ovaj život p…ri se, govori nam Tito.

S obzirom na to da je u politici prednost biti porodičan čovjek, Tito kaže da je samo privremeno sam i da traži pedesetu ženu. Za razliku od mnogih vjeruje da ga politika neće promijeniti, a i kako bi kad je naučio prilagođavati se situaciji.- To sam naučio sa ženama. Kada nađem pravoslavnu, zovem se Đorđe, za Hrvaticu sam Tomica, a za ove naše Taib, kako se i zovem. Jarane moj, u svijetu mi je 50 djece i više od 250 unučadi. Ima ih svuda, u Albaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Ukrajini, Turskoj…, objašnjava Tito.

Ne zna koliko njih ga može podržati na izborima i da li su se neki koji imaju pravo prijavili za glasanje iz inostranstva. Njemu, kaže, treba podrška njegovih sugrađana.- Ja volim sve ljude i mislim da svako zaslužuje šansu. Želim u Općinskom vijeću potaknuti druge da pomognu Romima, kaže Tito.

BiH nije Njemačka

Pomoć je potrebna mnogima. Prije svih porodici Burdalić koja je ostala bez socijale. Potrebna je i intervencija države kako bi 13-godišnja Indira i 11-godišnja Alma ponovo krenule u osnovnu školu.- Ne idu u školu, jer sam ja tako rekla. Nemamo para, kaže njihova majka.Za njih dvije povratak u školu je velika želja. Ako bi nabavile knjige, kažu, pomoglo bi. Jedna je završila četiri, a druga dva razreda.

Nedostaje nam škola, kažu.Za ljude, smatra Tito, treba imati razumijevanja, pa i kada griješe, poput Sabahudina Haskića. Težak život dodatno se zakomplikovao jer, za razliku od Tita, nije znao sa ženama. Zato već duže vrijeme spava napolju, krevet mu je guma od kamiona.- Ja sam invalid 80 odsto i nervni bolesnik. Imam socijalu 124 marke, ali sam više gladan, nego sit, jer trošim i za lijekove. Ljudi hoće da mi daju, ali ja odbijam.

Znate, kad sam bio zdrav, ja sam sebi bio badža, kaže Hasković.Bilo nekad, danas nije. Nekada je i Tito puno zarađivao na svadbama, ali danas ih je sve manje.- Slabo ko zove. Sve je manje svadbi, sada se manje žene, a više umiru, požalio se Tito.Na svom primjeru ilustrovali su nam to i Burdalići. Imaju kćer za udaju, ali za sada o tome ne razmišljaju.- Nema ovdje udaje za Fikretu. Ovdje ko se uda samo ima patnju. Kada bi sreću našla u Njemačkoj, to bi već bilo nešto drugo, kaže majka.

Iz Njemačke se u BiH vratio Tito i sada želi da što manje Roma razmišlja o odlasku. Svjestan je da to neće biti lako, posebno jer misli da se nikad ne mogu vratiti neka stara vremena.- Za mene je jedini i pravi predsjednik bio Tito. Radio sam, taksirao, a sada za to nemam mogućnosti. Tada je sve bilo bolje, o siromašnim se vodilo računa, a i Romi su imali svoje mjesto, objašnjava Tito.Kao budući političar volio bi vratiti bar dio tadašnjeg duha, ali ne gaji iluzije da osim nadimka može imati više sličnosti sa njegovim idolom. Bilo kako bilo, Zenica bar ima priliku da se Titov glas čuje u politici, piše Oslobođenje.